Agaricus blazei
Prvobitno, gljiva je dovezena iz kišnih šuma u Brazilu. Ova gljiva raste u planinama regiona Pijedad, blizu Sao Paula u Brazilu.Sredinom 60-tih godina 20. Veka istraživači sa Univerziteta Pensilvanija, primetili su da stanovništvo ovog podneblja retko pati od hroničnih bolesti i bolesti uopšte i to su pripisali redovnom korišćenju Agarikusa u ishrani. Korišćena je za povremeno oslobađanje posledica teškog rada i umora.
Ova gljiva je najzapanjujuća medicinska gljiva dosada otkrivena.Njeno otkriće je isto toliko važno kao što je to bilo otkriće penicilina 20-tih godina prošlog veka, jer je njeno dejstvo na imuno-deficijentne bolesti (kao što su KANCER i AIDS )ravno dejstvu antibiotika na infekcije bakterijskog porekla.Glavne medicinske odlike ove gljive su anti-tumorsko dejstvo i podizanje imuniteta.U svim studijama objavljenim do sada, procena izlečenja za sve tipove kancera se nalazi u visokim 90-tim procentima. Ovo važi čak i za kancer pluća u četvrtoj fazi, gde su se mnoga kompletna izlečenja dogodila za samo nekoliko nedelja. Najveća i najkompletnija ispitivanja na ljudima se obavljaju u Kini i Japanu. Ova gljiva sadrži najviše beta-1,3-glukana u odnosu na bilo koje druge gljive.
Beta-glukani su najsnažnije imuno-stimulatorne supstance poznate do danas.Ove supstance ne izazivaju direktan efekat u našem organizmu, već se ponašaju kao okidač našeg imunog odgovora. Ovo je lako izmeriti poređenjem broja tzv. ćelija ubica. Kod ljudskih subjekata, kojima je dodavan Agarikus u ishrani izmereno je povećanje broja ćelija ubica za 4000%, za 2-4 dana.
U međuvremenu je uzgajana u ogromnim količinama zbog izrazitih efekata. Agaricus ima relativno kratku istoriju kao medicinska gljiva. Praćena je u afirmisanoj nauci samo 35 godina. Od tada je intenzivno istraživana zbog svog sastava. Nacionalni centar za borbu protiv raka u Japanu je analizirao gljivu naučno i objavio rezultate 1980. godine
Pored vitamina i minerala, agaricus takođe poseduje najviši nivo polisaharida od svih poznatih medicinskih gljiva, pre svih B – D glukana. Ekstrakt sadrži sve ove sastojke u visokoj koncentraciji. Da bi se opasne bolesti lečile koristi se ekstrakt. Prah se koristi kao preventivna mera ili kao dodatna mera.
Agaricus se uspešno koristi u tretiranju mnogih oblika raka, ima povratni efekat i efekat sprečavanja rasta. Posebno se pokazala efikasna u lečenju raka jetre, ciroze jetre, raka dojke i hepatitisa B i C. Takođe se primenjuje u slučajevima u kojim ne može biti preduzeta niti radio, niti hemoterapija, niti operacija.
Agaricus gljiva, a posebno ekstrakt gljive ima i sposobnost redukovanja oštećenja i opasnih propratnih efekata pri uobičajenim terapijama kao na primer znatan efekat pri hemoterapiji.
Dok je prilično nepopularana u Evropi, gljiva je dobro poznata u Japanu, Brazilu, Meksiku i u USA zbog sprečavanja raka. Izrazito su japanski istraživači, u oblasti raka, verifikovali fantastični i pre svega brz uticaj ove gljive čak i u krajnjoj fazi rakom obolelih pacijenata.
Dokazano je da je posebno efektivna u tretmanu manjka imuniteta, poremećaja rada jetre, poremećaja rada probavnog sistema, poremećaja obnove krvnih ćelija, visokog nivoa holesterola i poremećaja ili uvećanja slezine.
Osobito, polisaharid B – D glukan, koji agaricus sadrži, igra važnu ulogu u efikasnosti protiv raka. Prema naučnoj literaturi, povećava broj makrofaga koje igraju presudnu ulogu u aktiviranju imuno sistema u ljudskom telu, kao i u formiranju interferona koji, takođe, ima efekat sprečavanja nastajanja i napredovanja raka.
Kako agaricus gljiva nema negativnih propratnih efekata, čak i kada se koristi u visokim dozama, potpuno je bezopasna da se koristi u visokim dozama ekstrakta ili praha!
Agaricus se takođe može koristiti pri lečenju hroničnog hepatitisa. Istraživanja pokazuju da konstantno uzimanje gljive može dovesti do potpunog oporavka od poremećaja jetre.



















